Joga kroz povijest povijest joge kroz 4 povijesna razdoblja

Joga kroz povijest: povijest joge kroz 4 povijesna razdoblja

Počeci joge su obavijeni u maglama vremena, a tradicionalno znanje o jogi se prenosilo usmenom predajom s učitelja na učenika. Zbog toga je kronologija prvih tekstova koji opisuju joga praksu nejasna, no povijest joge se može ugrubo podijeliti u 4 razdoblja.

Biti nesvjestan onoga što se dogodilo prije nego što se neko rodio znači ostati uvijek dijete.

– Ciceron

Najstariji arheološki dokazi o postojanju joga prakse nastali su u Indiji prije barem 5000 godina. Arheolozi su pronašli ostatke civilizacije u dolini rijeke Ind, na sjeverozapadu Indije (oblast današnjeg Pakistana) za koju se smatra da je bila najveća civilizacija drevnog doba.

U ruševinama velikih gradova Mohenjo Daro i Harappa pronađeni su pečati s prikazom joga asana. Kasnije se na područjima tih gradova razvila hinduistička kultura i pokupila mnoge duhovne značajke te prastare civilizacije.

Povijest joge se može ugrubo podijeliti u 4 razdoblja:

1. Vedski period

Svjedočanstva duhovnog razvoja vedskog perioda su Vede. To su najstarija dijela svjetske književnosti u kojima su bile zapisivane mudrosti koje se odnose na apsolutno znanje. Njih su prenosili rišiji, prosvijetljeni mudraci i religijski pjesnici koji su sebe smatrali samo prenosiocima božanske inspiracije.

Joga je u vedskom periodu bila usko povezana s drevnim ritualima, a temelj joj je bila ideja žrtvovanja kao sredstvo sjedinjenja materijalnog svijeta s nevidljivim svijetom duhovnog.

Riječ joga se prvi puta spominje u Rig-Vedi, prvoj knjizi veda, zbirci himni koje slave višu moć. Rig-Veda sadrži ideju joge kao meditativne prakse.

2. Pretklasična joga

Pretklasični period joge je bio još uvijek usko povezane s vedskom žrtvenom kulturom. U ovom periodu se pojavljuju Upanišade za čije tekstove se vjeruje da sadrže konačnu istinu. One objašnjavaju tajnu učenja o jedinstvu svih stvari.

U razdoblju pretklasične joge razvile su se mnoge škole čija se učenja mogu pronaći u dvama velikim epovima, Ramajana i Mahabharata. Drevne škole iz ovog razdoblja razvile su razne tehnike za postizanje stanja duboke meditacije, uz pomoć kojih jogiji mogu otkriti svoju pravu prirodu.

Bhagavad-Gita, dio Mahabharate, je još jedno bitno djelo ovog razdoblja koji poručuje kako se aktivno suprotstaviti zlu. Njezino centralno učenje jest kako živjeti znači biti aktivan i želimo li izbjeći poteškoće i sebi i drugima, naša djela moraju biti dobronamjerna i prelaziti okvire ega.

3. Klasična joga

Klasična joga se temelji na Patanjalijevim Joga Sutrama i osmerostrukom putu joge. Patanjalija se često naziva ocem joge, no o njemu se zapravo ne zna ništa osim legende.

Tekstovi Joga Sutre opisuju vjerovanje da je pojedinac stvoren od materije i duše, a joga je proces koji objašnjava odvajanje tih dvaju elemenata kako bi obnovio i ponovno vratio dušu
u potpunu čistoću.

Formulacija Joga Sutri se karakterizira kao filozofski dualizam, što je zanimljivo jer je u većini indijskih filozofskih sustava opisivan neki oblik nedualizma, svi aspekti ili forme empirijskog svijeta na kraju su jedno.

U osmerostrukom putu joge Patanjali je odredio osam koraka joge koje bi vježbaći trebali provoditi da bi došli do prosvjetljenja.

4. Post-klasična joga

Suprotno od klasičnog perioda, postklasična joga prihvaća jedinstvo svega i nedualistička učenja utemeljenih još u vedskom razdoblju.

U post-klasičnom razdoblju jogiji su počeli otkrivati potencijale tijela, dok prijašnje generacije tome nisu posvećivale veliku pažnju.

Novi naraštaji jogija stvorili su sustav vježbi čiji je cilj revitalizirati tijelo i produžiti životni vijek. U ovom razdoblju tijelo se smatra hramom besmrtnog duha, a ne samo spremnik kojeg ćemo se riješiti prvom prilikom.

Post-klasičnu jogu obilježila je Hatha Yoga Pradipika, praktični vodič kroz praksu joge Svamija Svatmarame.

Povijest moderne joge započela je slavnim govorom Svamija Vivekanande, hinduističkog monaha iz Indije, u Parlamentu religija u Chicagu 1893. Ovaj skup se smatra prvim globalnim međuvjerskim događajem u povijesti joge dvadesetog stoljeća.


Izvor:

JOGA KROZ POVIJEST, Marina kavčić


 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *